Vrijednosti

Kakve su danas Vama vrijednosti potrebne da bi sačuvali brak, vezu, prijateljstvo?
Danas ima više rastavljenih nego oženjenih ili su bili u vezi i dogodilo se dijete. Danas više nisu zajedno. Prijateljstva pucaju zbog ljubomore i zavisti. Nitko nikoga više ne doživljava, niti gleda onim očima kada ste se upoznali prvoga dana. Što je potrebno da to sve funkcionira? Da li Vam je potreban novac, nakit, skupocjeni auti, putovanja. Zanima me, jer gledam ljude oko sebe i nisu sretni. I kada im se dogode ružne situacije, budu u tuzi 48h i nakon toga se vrate u svoju normalu nezadovoljstva. A šta nije sreća da ti je dijete živo i zdravo? Da imaš krov nad glavom? Nikada nisam vidjela toliko beskućnika na ulici odkad sam se preselila u grad koji ima previše stanovnika za moj pojam, niti sam živjela u tako velikom gradu. Ali ovdje u ovom velikom Europskom gradu što sam vidjela i viđam ih svaki dan na ulici, bez ičega, neki nemaju ni ruke, noge, neki su invalidi. Znate šta ja vidim kada im se približim, vidim osmijeh, bore oko njihovih očiju kada se nasmiju, ne traže puno, samo malo.
A Vi? Što Vi tražite?
Šta je savršeno, samo ako vidiš na društvenoj mreži sliku nekog bolesno bezobraznog auta, mlada cura stoji pored tog auta u suknjici, malo dijete drži u ruci. Šta Vi vidite na toj slici? Ja znam šta ja vidim, vidim bez luksuza ne možeš imati obitelj.
Tužna sam jer ljudi oko mene nisu sretni. Ja znam zašto sam ja tužna zbog svojih nekih odluka. Ali što više pratim ljude oko sebe i slušam ih, razočarana sam što ne vide vrijednosti onoga što imaju. Ljudi su se iskrivili i to je tako, i muškarci i žene… Ništa nije na mjestu, ništa nije tako kako treba da bude. Djeca se napuštaju, roditelji se svađaju, veze pucaju zbog društvenih mreža, jer to je tako i nitko me neće ubijediti drugačije. Prijatelji si nismo više jer mi je bitnije kako izgledaš, šta imaš i šta voziš. To ja vidim i gledam i uopće me ne privlači. Šta to ima tako tužno u ljudima da se tako ponašaju? Dajte, pa podignite se, komunicirajte, zavolite se kao i prvoga dana, okay, život je to težak je ali nije da se odustane. Ako nisi sretan, pomakni se, nisi stup da te se mora rušiti. Nemojte biti sebični i samo misliti na sebe. Ako nešto ne ide, raskinite to ali sa osmijehom, nadom i lijepom riječi. Nema tu ljutnje, ako se nešto u međuvremenu dogodilo, ako je nestalo ljubavi, ako su neke treće osobe upletene u to, nasilje ništa ne rješava, ljutnja ništa ne rješava, ljudi su za sve vijeka vjekova uvijek bili dobri pregovarači. Pa zašto se onda danas u svojim tim situacijama ne možete dogovoriti, bodriti svejedno nakon svega što ste prošli. Kakvu sliku svojoj djeci ostavljate? Žalosno je da sve završava u svađama, jer jedino tako danas ljudi znaju komunicirati. Ljudi danas nisu iskreni, meni je najbitnije da mi budeš iskren, a ne da me muljaš prvo, pa te onda uhvatim u laži i onda nakon svega budeš iskren. Pa radi toga ću te manje cijeniti i naljutit ću se. Smatram da u startu, to sam znala i reći nekima, budite iskreni, povrijedi me sa istinom nemoj me lagati, više ću te cijeniti. Takva sam i tako funkcioniram godinama. Malo ljudi imam oko sebe, baš radi toga i drago mi je. Jer samnom možeš biti iskren, reći mi svoje duboke tajne, što prolaziš i nazivaš životom svojim, neću te osuđivati radi tvojih odluka, ima tko to radi. Na kraju krajeva, ja prvo uvijek pogledam sebe.
Da li i Vi gledate sebe? Ako ne, počnite. I ne bojte se sve je u redu.
Život je jedan i neponovljiv. Budite sretni, željni, hrabri, iskreni.
Jednoga dana biti ćeš samo uspomena za neke ljude.

Budi onda najbolja uspomena.

Odgovori

%d blogeri kao ovaj: